Skuša živi u jatima u otvorenoj morskoj vodi, a uz obalu dolazi kada je privuče obilje hrane. U Jadranu je vredi tražiti oko ostrva i u kanalima u Hrvatskoj, kao i duž primorja u Crnoj Gori. Najbolje prilike često donose jutro i predvečerje tokom toplijeg dela godine, naročito kada je jato u aktivnom lovu. Lovi se panulom i varaličarenjem, na sitne izdužene varalice ili komadiće ribljeg mesa.
Ukratko
- Tipična težina
- 0,2–0,7 kg
- Rekord
- 3,4 kg
Kako prepoznati
- Telo je izduženo, vretenasto i suženo prema korenu repa.
- Leđa su plavozelena, sa tamnim, talasastim prugama.
- Bokovi i trbuh su srebrnasti, bez tamnih pega karakterističnih za lokardu.
- Iza leđnog i podrepnog peraja nalaze se sitna odvojena perajca.
- Rep je duboko račvast, a ljuske veoma sitne.
Kako loviti
Panula je dobar izbor za pronalaženje jata: sitnu varalicu vodi ravnomerno kroz otvorenu vodu, a posle udarca ponovo prođi istim pojasom. Varaličarenje je naročito zanimljivo kada se na površini vide udari i komešanje sitne ribe. Zabaci uz ivicu aktivnosti i vodi varalicu živahno, uz povremenu promenu brzine. Ako nema dodira pri površini, pusti varalicu da potone pre povlačenja. Lakši pribor omogućava bolji osećaj i uživanje u naglim begovima, ali kočnica treba da ostane dovoljno popustljiva.
Na šta loviti
Sitne metalne varalice srebrnog odsjaja dobro oponašaju plen i lako se zabacuju prema jatu. Uske varalice koje rade pri ravnomernom povlačenju pogodne su za panulu. Dobar izbor su i udice ukrašene perjem ili svetlucavim vlaknima, koje podražavaju sitne morske organizme. Od prirodnih mamaca koristi uske trake ribljeg mesa sa kožom: odsjaj i treperenje u vodi često su važniji od velikog zalogaja.
Gde loviti
Traži otvoreniju vodu, prolaze između ostrva i obalu uz koju se zadržava sitna riba. Ptice koje se hrane nad morem i kratkotrajno komešanje na površini korisniji su trag od samog izgleda obale. U Hrvatskoj se skuša često sreće u Pašmanskom kanalu, oko Lošinja i duž Biogradske rivijere. U Crnoj Gori može se tražiti duž Barske i Budvanske rivijere. Jato nije stalno vezano za isto mesto, pa odsustvo ugriza često znači da treba promeniti položaj ili sloj vode.
U kuhinji
Skuša ima masnije, sočno meso izraženog morskog ukusa. Posebno je dobra na roštilju ili pečena, jer sopstvena masnoća čuva sočnost. Priprema nije zahtevna, ali meso ima sitnih kostiju i lako se isuši predugim pečenjem. Svežinu brzo gubi, pa ulov treba odmah rashladiti i što pre pripremiti.
O ribi
Skuša je rasprostranjena u severnom Atlantiku i povezanim morima, uključujući Jadran. Pripada ribama otvorene vode i tokom života prelazi između priobalnih i udaljenijih područja. Njeno pojavljivanje uz obalu zato nije stalno: mesto može delovati prazno, a zatim nakratko postati puno aktivnih riba.
Ishrana se menja sa uzrastom i raspoloživom hranom. Mlađe skuše uzimaju pretežno sitne planktonske organizme, dok odrasle jedu i sitne rakove i riblji plen. Jato im olakšava pronalaženje hrane, ali i odbranu, jer usklađeno kretanje otežava grabljivcima da izdvoje pojedinačnu ribu.
Mrest se odvija u otvorenoj vodi tokom toplijeg dela godine, uz razlike između oblasti. Ženka ispušta ikru u vodu, gde dolazi do spoljašnjeg oplođenja. Ikra lebdi u vodenom stubu, a razvoj ranih životnih stadijuma zavisi od morskih struja i dostupnosti planktonske hrane.
Sa sezonskim promenama skuše menjaju položaj i sloj vode u kojem borave. Tokom hladnijeg perioda uglavnom se povlače dalje od obale i u dublju vodu, dok ih obilje hrane u toplijem delu godine može približiti priobalju. Za razliku od lokarde, skuša nema plivaći mehur, pa je njena građa naročito prilagođena aktivnom plivanju.
Vode u kojima se nalazi
- Biogradska rivijera (Hrvatska)
- Krčki zaljev (Hrvatska)
- Otok Drvenik Mali (Hrvatska)
- Otok Lošinj (Hrvatska)
- Pašmanski kanal (Hrvatska)
- Barska rivijera (Crna Gora)
- Brguljski zaljev (Hrvatska)
- Budvanska rivijera (Crna Gora)
- Drvenički kanal (Hrvatska)
- Fažanski kanal (Hrvatska)
- Gospa od Škrpjela (Crna Gora)
- Hercegnovski zaliv (Crna Gora)