Neretvanski kanal je slano morsko područje u Hrvatskoj, u oblasti Južne Dalmacije. Peca se sa obale, molova i iz čamca; prema starijim podacima, potrebna je dozvola i važe posebna ograničenja. Među ribama koje se ovdje love su brancin, orada, cipal i palamida.
O vodi
Neretvanski kanal, poznat i kao Neretljanski kanal, pruža se u oblasti Južne Dalmacije. Prema starijim podacima, dug je oko 30 km, a kod ušća Neretve širok oko 6 km. Hranjivi riječni sedimenti i mulj Neretve čine njegovo dno. Priobalni i plići dijelovi imaju dubine od 10 do 20 m, dok najveća izmjerena dubina doseže oko 30 m. Pri pecanju na dnu to traži pažljivo biranje težine olova, tako da mamac ostane u željenoj zoni.
Obale su dostupne iz delte i ušća Neretve, Ploča i Blaca, sa sjeverne strane Pelješca i iz Makarskog primorja. Može se pecati sa obale, molova i drugih obalnih konstrukcija, a čamac otvara i dublje dijelove kanala.
Kanal je područje ribolovnog mora sa posebnom regulacijom. Njegov akvatorijum graniči sa područjima ekološke mreže Natura 2000 i posebnim ornitološko-ihtiološkim rezervatima delte Neretve i Malostonskog zaljeva. Vodnim područjem upravlja Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva preko Uprave za ribarstvo, dok se sportski ribolov sprovodi u saradnji sa Hrvatskim savezom za sportski ribolov na moru.
Ribe u vodi
Brancin, odnosno lubin, zanimljiv je pecarošu koji voli da traži ribu i mijenja mjesto. Obično se kreće uz prelaze dubine i zone u kojima se skuplja sitna riba, a često bolje grize u svitanje, sumrak i po uzburkanom moru. Orada, poznata i kao komarča, traži hranu pri dnu; za nju vrijedi spustiti mamac mirno i ostaviti joj vremena da ga uzme, bez preuranjene kontre.
Cipal traži finiji pristup i diskretno ponuđen mamac, naročito kada se hrani blizu površine. Jegulja je izrazitije aktivna u sumrak i noću, kada hranu traži pri dnu. To su različiti ritmovi ribolova: za cipala treba pratiti kretanje jata, dok se jegulja obično čeka strpljivo na odabranom mjestu.
Lica i strijelka su grabljivice zbog kojih vrijedi pratiti komešanje sitne ribe. Brže vođenje varalice često je dobar početak, uz promjenu ritma ako riba prati mamac, a ne udara. Skuša i palamida takođe se kreću za jatima sitne ribe, pa je aktivnost na površini koristan trag za varaličara.
U kanalu žive i kantar, hama i grb. Tu su gavun i morska plotica, kao i više vrsta usnača. Prisustvuje i tigrasta kozica, poznata kao velika kozica. Povremeno su zabilježeni ulovi ili nalazi goleme psine.
Kako se peca
Sa obale se peca i sa molova i drugih obalnih konstrukcija u naseljima, dok se iz brodice ili čamca lovi unutar akvatorijuma kanala. Varaličarenje se primjenjuje i sa kopna i iz čamca. Vobleri i silikonci omogućavaju pretraživanje različitih slojeva vode; za brancina obično vrijedi početi sporijim vođenjem, pa mijenjati tempo prema reakciji ribe.
Panulavanje iz brodice koristi se za grabljivice pred ušćem rijeke i u dubljim zonama. Među mamcima su dubokoronci za panulu i živi mamac. Pri panulavanju je važno uskladiti brzinu plovidbe s radom mamca, a pri promjeni dubine paziti da sistem ne zapinje za dno.
Ribolov sa dna obuhvata odmet, kančenicu i teške sisteme sa olovom na dnu. Koriste se veliki morski crv i komadići lignje, a među mamcima su i usoljena ili svježa srdela te inćun. Kozice i račići takođe služe kao mamci. Za oradu se mamac obično polaže na dno, uz dovoljno osjetljiv sistem da se prepozna uzimanje prije kontre.
Za cipala se koriste pastela i tijesto. Manji, uredno oblikovan zalogaj i fina prezentacija obično daju više prilika nego krupan mamac koji se neprirodno ponaša u vodi.
Pristup vodi
Sa kopnene strane obalama kanala pristupa se iz oblasti delte i ušća Neretve, Ploča i Blaca. Drugi prilaz je sa sjeverne strane Pelješca, iz Trpnja, Sresera i Drača, a obale su dostupne i iz Makarskog primorja.
U lokalnim lukama i priobalnim naseljima postoje privezi i infrastruktura za manje brodice.
Pravila i dozvole
Prema starijim podacima, za sportski i rekreativni ribolov sa obale ili iz plovila potrebna je dozvola, uz posebnu regulaciju Neretvanskog kanala i opšta pravila morskog ribolova u Hrvatskoj. Rekreativne dozvole kupuju se preko internet stranice Ministarstva poljoprivrede, kod ovlašćenih zastupnika i u lučkim ispostavama, a sportske se izdaju članovima klubova unutar Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru. Osobe mlađe od 14 godina mogu loviti bez dozvole samo jednim povrazom, sa štapom ili bez njega.
Dnevna dozvola košta 10 € ili 7,96 €, trodnevna 25 € ili 19,91 €, a sedmodnevna 45 € ili 39,82 €. Godišnja rekreativna dozvola za odrasle do 65 godina iznosi 66,36 €, dok sportska iznosi 46,45 €, uz člansku kartu saveza od 10 € i klupsku članarinu. Povlašćene cijene za penzionere, osobe starije od 65 godina i maloljetnike kreću se od 1,33 € do 13,27 €, zavisno od kategorije. Za stajaće parangale, vrše i osti potrebne su posebne dozvole.
U samom Neretvanskom kanalu zabranjen je privredni ribolov pridnenom povlačnom mrežom koćom, a u kontaktnim zonama ihtioloških rezervata delte Neretve primjenjuju se dodatne strože zabrane alata. Noćni ribolov udičarskim alatima je dozvoljen.
Opšta pravila dozvoljavaju najviše 2 odmeta, 2 kančenice, 2 panule i 2 povraza za glavonošce po ribolovcu. Podvodna puška dozvoljena je isključivo uz sportsku dozvolu, najviše 2 komada, a dozvoljeno je i sakupljanje školjaka ronjenjem na dah. Vještačka rasvjeta pri ribolovu ostima ili povrazima za glavonošce zahtijeva posebnu dozvolu; po plovilu je dozvoljeno najviše 40 W za klasičnu sijalicu, 30 W za halogenu ili 10 W za LED rasvjetu.
Lovostaj za kavalu traje od 15. maja do 15. jula, a zaštićene vrste moraju se odmah vratiti u more. Dnevno je dozvoljeno zadržati do 5 kg riba i drugih morskih organizama po ribolovcu, uz prekoračenje za težinu jednog primjerka kapitalne ribe. Najmanja lovna dužina brancina je 25 cm, a orade 20 cm. Ulov iz sportskog i rekreativnog ribolova ne smije se prodavati niti stavljati u promet.