Brački kanal je morski tjesnac između kopnene obale i sjevera Brača, u Hrvatskoj, u oblasti Splita i Omiša. Peca se sa obale i iz barke, a prema starijim pravilima potrebna je dozvola uz poštovanje prostornih zabrana i lučkog reda. Među ribama su orada, brancin, zubatac i palamida.
O vodi
Brački kanal je slani morski tjesnac dug oko 50 km i širok od 5 do 13 km, s najvećom dubinom do 78 m. Sa kopnene strane pruža se uz obalu od Splita, Stobreča i Podstrane preko Dugog Rata i Omiša do Piska, a sa ostrvske uz sjever Brača, kod Supetra, Postira, Pučišća, Sutivana i uvale Lovrečina.
Za pecaroša se ovdje smjenjuju stjenovita obala, uvale i uređene obale s molovima, dok se najčešće lovi iz barke. Raspon dubina traži prilagođavanje pribora mjestu i struji: pri lovu uz dno važno je održavati dodir s podlogom, bez nepotrebnog povlačenja sistema preko stijena. Sidrište u kanalu zauzima 6 km².
Kanal je razvrstan kao vodno tijelo priobalnih voda s oznakom JMO026. U neposrednoj blizini su zaštićeni predjeli, među njima Kanjon Cetine na ušću kod Omiša, kao i lokalne arheološke zone. U podmorju žive strogo zaštićeni organizmi, uključujući morskog psa glavonju; jedan ulovljeni primjerak poslije izvlačenja vraćen je nepovrijeđen u more.
Ribe u vodi
Orada, koju ovdje zovu i lovrata, i brancin, poznat i kao lubin, među vrstama su zbog kojih se bira sasvim drugačiji pristup obali. Orada obično pretražuje dno i prelaze između različitih podloga; pri grizu ne treba žuriti s kontrom dok ne ponese ješku. Brancin često prilazi plićaku pri slabijem svjetlu i uz uzburkano more, pa varaličari obično više pažnje daju zori, sumraku i mjestima gdje se sitna riba skuplja.
Palamida je riba jata i otvorenije vode: obično se traži tamo gdje grabljivice potiskuju sitnu ribu prema površini, a varalicu vrijedi voditi življe. Zubatac se najčešće traži uz tvrdo dno i podvodne prelaze, dok gof traži pouzdan pribor i dobro podešenu kočnicu čim se zakači. To su navike vrsta koje pomažu pri izboru mjesta, naročito pri lovu iz barke.
U kanalu žive i srdela i inćun. Iglica i šarun dopunjuju riblji svijet otvorenije vode, a arbun je zanimljiv za pecanje pri dnu, gdje se obično lovi osjetljivijim priborom i sitnijom ješkom. Prisutne su i lignje i sipe.
Sabljarka se lovi povremeno. Morski pas glavonja rijetka je i zakonom zaštićena vrsta, pa takav susret zahtijeva pažljivo oslobađanje i vraćanje u more.
Kako se peca
Sa obale se peca sa stijena i iz uvala, a sa uređenih operativnih obala i molova samo tamo gdje lučki red dopušta ribolov i gdje su mjesta posebno označena. Iz čamca ili brodice lovi se najčešće: dubinska kančanica koristi se iz barke, a pri spuštanju sistema treba pratiti dodir s dnom i prilagoditi otežanje struji.
Varaličarenje sa obale i broda namijenjeno je grabljivicama. Za palamidu i druge grabljivice koriste se teške metalne varalice, kastmasteri od 40 do 80 g i džigovi. Kad riba radi pri površini, korisnije je pogoditi pravac kretanja jata nego nasumično zabacivati preko cijele vode.
Panulavanje je način da se traže krupnije grabljivice, a živa iglica koristi se kao mamac za panulu. Mamac treba voditi tako da zadrži prirodno kretanje, uz uredno podešenu kočnicu. Pridneni parangal polaže se uz posebnu dozvolu, prema starijim pravilima.
Lignjolov obuhvata skosavanje skosavicama i sabiki varalicama, a koriste se i peškafondi. Pri lovu lignje korisno je mijenjati dubinu dok se ne pronađe sloj u kojem uzima, a zakačen ulov izvlačiti ravnomjerno, bez naglih trzaja.
Za ribolov prirodnim ješkama koriste se:
- komadi srdele,
- morski crvi,
- dagnje,
- živa riba. Pri pecanju na dnu ješka treba da bude dobro postavljena na udicu, ali da vrh ostane slobodan za sigurnije kačenje.
Pristup vodi
Sa kopnene strane kanalu se prilazi duž obale Splita, Stobreča i Podstrane, a zatim preko Dugog Rata, Omiša i Piska. Sa sjeverne obale Brača pristupi su kod Supetra i Postira, kod Pučišća i Sutivana, kao i u uvali Lovrečina.
Za ribolov sa obale pogodne su stjenovite uvale na sjeveru Brača i stjenovita obala Marjana. Parkirališta postoje uz obalna naselja, marine, plaže i uvale; među njima su ona kod Lovrečine i vidikovca Vruja, kao i gradska parkirališta u Omišu i Postirama.
Za izlazak barkom postoje rampe, lučice i komunalni vezovi u kopnenim i ostrvskim mjestima duž kanala, među njima u Omišu, Supetru, Postirama i Dugom Ratu.
Pravila i dozvole
Prema starijim pravilima, za sportski i rekreativni ribolov u Hrvatskoj potrebna je službena dozvola i pri lovu sa obale i iz plovila. Rekreativne dozvole kupuju se preko internet stranice Ministarstva poljoprivrede, u ispostavama Uprave za ribarstvo, uključujući Split, ili kod ovlašćenih prodavaca. Sportske dozvole izdaju se članovima klubova učlanjenih u HSSRM, a za pridneni parangal potrebna je posebna dozvola.
U 2026. godini jednodnevna dozvola košta 10 EUR, trodnevna 25 EUR, a sedmodnevna 45 EUR. Godišnja rekreativna dozvola za punoljetne osobe do 65 godina iznosi 66,36 EUR, a sportska 46,45 EUR, uz doplatu članarine savezu i lokalnom društvu. Za penzionere i osobe starije od 65 godina cijene iz 2025. godine iznose 13,27 EUR za godišnju rekreativnu i 7,96 EUR za sportsku dozvolu. Posebne dozvole za lov na veliku ribu u 2025. godini koštale su 15,93 EUR za 1 dan, 39,82 EUR za 3 dana i 79,63 EUR za 7 dana.
Prema pravilima za 2026. godinu, dnevno je dozvoljeno najviše 5 kg ribe ili drugih morskih organizama po ribolovcu; taj ulov može biti veći za masu jedne ribe ili morskog organizma koji prelazi ograničenje. Za školjke i puževe dnevno ograničenje je 2 kg, osim dagnji, kojih je dozvoljeno sakupiti do 5 kg.
Minimalna lovna mjera zubaca prema pravilu iz 2020. godine iznosi 30 cm. Za palamidu u 2026. godini nisu propisani minimalna lovna mjera ni lovostaj. Ulovljene i zadržane ribe iz grupe od 23 vrste moraju se, prema pravilima za 2026. godinu, označiti odsijecanjem donjeg dijela repne peraje. Slučajno ulovljene strogo zaštićene vrste, poput morskog psa glavonje, moraju se žive i neoštećene vratiti u more.