Palagruško otočje je morski akvatorij u Hrvatskoj, na razmeđu srednjeg i južnog Jadrana. Uz dozvolu se peca pretežno iz čamca na brakovima i padinama dna, ali i sa stjenovite obale i žala. Među glavnim lovinama su zubatac, gof, kirnja i škrpina.
O vodi
Palagruško otočje, poznato i kao Palagruški arhipelag, Pelagosa ili Palagruža, okružuje slano more sa stjenovitom obalom, žalima i obližnjim brakovima. Akvatorij pripada morskoj ribolovnoj zoni C u Hrvatskoj. Oko ostrva pruža se podmorski Palagruški prag, koji razdvaja srednji i južni Jadran.
U priobalju i na brakovima, među kojima je plićina Pupak, dubine idu od nekoliko metara do strmih prelaza u duboko more. Za pecaroša su upravo te promjene reljefa važni tereni za vođenje mamca i pretraživanje dna. U širem akvatoriju južno od otočja dubine se kreću od 1233 do 1330 m.
Arhipelag je obuhvaćen ekološkom mrežom Natura 2000, područjem očuvanja vrsta i staništa Palagruža i Galijula. Na otočju nema motornog saobraćaja, a do njega se dolazi isključivo morem, privatnim brodicama ili organizovanim izletničkim plovilima iz Lastova i Komiže.
Ribe u vodi
Zubatac i zubatac krunaš spadaju među upečatljive lovine ovog akvatorija, uz gofa i škrpinu. Zubatac se obično traži uz kamenito dno i prelome terena, naročito u svitanje i predveče; mamac treba voditi blizu dna, ali bez stalnog zapinjanja. Gof je snažan borac koji se često traži oko podmorskih uzvišenja i uz jata sitne ribe, pa pribor i kočnica moraju biti spremni za nagli bijeg. Škrpina se drži kamenja i zaklona na dnu, gdje joj mamac treba ponuditi precizno.
Ovdje žive obična kirnja, kirnja zlatica i bijela kirnja. Uz njih su prisutne češljasta kirnja, zubuša i kirnja glavulja. Kirnje se obično drže rupa i kamenitih zaklona; poslije udarca važno je ribu odvojiti od dna prije nego što se uvuče u kamen.
Kovač, poznat i kao šanpjer, i kantar takođe pripadaju ribljem svijetu Palagruže. Orada i brancin daju razlog za pažljivo pretraživanje priobalja: orada hranu traži pri dnu, dok brancin često koristi slabije svjetlo i kretanje mora za lov. Arbun se obično lovi mamcem pri dnu, uz osjetljiv vrh i mirnu ruku kada sitno zatrese pribor.
U akvatoriju su prisutni šarun i bukva, kao i srdela i plavoperajna tuna. Od glavonožaca tu su lignja, sipa i hobotnica, a od krupnih rakova jastog, hlap i kuka. Lignja se obično traži u sumrak i po slabijem svjetlu, uz smjenjivanje podizanja skosavice i kontrolisanog propadanja.
Kako se peca
Najviše se peca iz čamca, na okolnim brakovima, plićinama i padinama dna. Panula, odnosno pendula, pri dnu sa živim mamcem posebno je efikasna za zubaca, a živa lignja je najefikasniji mamac za tu ribu. Mamac treba voditi tako da prati reljef, uz stalnu pažnju na promjene dubine i mogućnost kačenja za kamen.
Vertikalni džiging, spori džiging i inčiku koriste se za zubace, kirnje i gofove. U izboru su metalni džigovi od 60 do 120 g i inčiku varalice; težinu treba prilagoditi dubini i zanošenju čamca kako bi se zadržao kontakt s mamcem. Kančenica, odnosno bolentin, koristi se iz čamca na dubljim terenima, gdje je važno osjetiti dodir dna i na vrijeme podići pribor iz procjepa.
Pored žive lignje, koriste se živa bukva, živi šarun i živi cipal. Za ribolov prirodnim mamcima u izboru su komadi srdele i sipice, a koriste se i dagnje i rakovi. Veličinu udice i mamca treba uskladiti, tako da vrh udice ostane slobodan za sigurnu kontru.
Sa stjenovite obale i žala peca se teškim postavama. Na kamenu treba računati na zapinjanje, pa završni dio pribora treba prilagoditi grubom dnu. U ovom području zastupljen je i podvodni ribolov.
Za lignjolov se koriste skosavice, montaže s olovom ispod varalice, tataki i eging. Pri propadanju treba održavati blag kontakt s priborom, jer se uzimanje često osjeti samo kao dodatna težina.
Pristup vodi
Do Palagruškog otočja stiže se isključivo morskim putem, organizovanim izletničkim ili privatnim brodicama. Prilaz iz Lastova dug je 59 km, a iz Komiže na Visu približno 74 km.
Za prilaz obali služe šljunčane uvale Velo žalo, na južnoj strani Vele Palagruže, i Stara Vlaka, na njenoj sjeverozapadnoj strani. Manji čamci pristaju direktno na oblucima uvala, dok se plovila sidre zavisno od vjetra i stanja mora. Od Velog žala do vrha ostrva vodi uređena serpentinasta pješačka staza.
Pravila i dozvole
Za rekreativni i sportski ribolov u Hrvatskoj potrebna je dozvola prema pravilima za 2026. godinu. Rekreativne dozvole kupuju se preko internet prodavnice Uprave ribarstva, u ispostavama Ministarstva ili kod ovlašćenih prodavaca, a sportske u klubovima učlanjenim u HSSRM. Dnevna dozvola košta 10 EUR, trodnevna 25 EUR, a sedmodnevna 45 EUR, jednako za oba oblika ribolova. Godišnja rekreativna dozvola za punoljetne osobe do 65 godina košta 66,36 EUR, a godišnja sportska 46,45 EUR. Najavljen je rast cijena od 1. januara 2027. godine. Osobe mlađe od 14 godina mogu bez dozvole loviti odmetom s jednim povrazom, sa štapom ili bez njega.
Za Palagružu i Galijulu postoje lokalna ograničenja privrednog ribolova iz 2015. godine: u pojasu od 2 nautičke milje zabranjen je ribolov trostrukim mrežama stajaćicama i pridnenim jednostrukim mrežama stajaćicama visine manje od 4 metra. U istom pojasu zabranjena je upotreba vrša za lov krupnih rakova od 1. septembra do 5. maja.
Opšta pravila za 2026. godinu propisuju lovostaj za kirnje od 1. jula do 31. avgusta, za kavalu od 15. maja do 15. jula i za lampugu od 1. januara do 14. avgusta. Za jastoga i hlapa lovostaj traje od 1. septembra do 5. maja, a za kuku od 1. septembra do 15. jula. Prema starijim pravilima, ženke jastoga, hlapa i raka kuke s vanjskim jajima moraju se odmah nakon ulova neoštećene vratiti u more.
Dnevni ulov prema pravilima za 2026. godinu ograničen je na 5 kg po ribolovcu; ukupna masa smije biti veća za masu jedne ribe ili drugog morskog organizma kojim se granica prelazi. Najmanja lovna mjera za zubaca je 30 cm, za kirnje 45 cm, a za kirnju glavulju takođe 45 cm. Gof mora imati najmanje 35 cm, orada 20 cm, a brancin 25 cm. Za palamidu je mjera 40 cm, za škrpinu 25 cm i za arbuna 15 cm. Kavala mora imati najmanje 30 cm, dok su kantar i fratar ograničeni na najmanje 18 cm. Za jegulju je mjera 35 cm, a za inćuna 9 cm. Hobotnica mora imati najmanje 1 kg. Manji primjerci moraju se odmah vratiti u more.