Na zajedničkom izlasku lako se dogodi da početnik ostane nekoliko koraka iza ostalih, sa zamršenim najlonom i pitanjem koje mu je neprijatno da postavi. Iskusniji su već rasporedili pribor i započeli svoje razgovore. Niko ga ne odbija, ali niko ne primećuje da još nije zabacio.

U takvim sitnicama počinje pitanje kako klub prima nove ljude. Poziv na učlanjenje može biti srdačan, a prvi dolazak ipak neprijatan. Mlađem ribolovcu, kao i odraslom početniku, često više znači da ga neko uključi u pecanje nego da mu dugo objašnjava koliko klub ima članova.

Sačuvati društvo, promeniti ritam

Dugogodišnjim članovima redovan sastanak ima svoju vrednost. Tu se viđaju ljudi koji više ne izlaze često na vodu, dogovaraju akcije i završavaju poslovi koje neko mora da obavi. Ako se sve svede na povremenu poruku i odlazak na pecanje, deo tog društva i zajedničkih obaveza lako se izgubi.

S druge strane, neko ko dolazi posle posla teško će izdvojiti celo veče za obaveštenja i dugo predavanje. Informacije već može da pronađe na internetu. Klub mu je zanimljiv kada uživo može da proveri kako mu je podešena kočnica, zašto mu se mrsi predvez ili kome može da se pridruži sledećeg vikenda.

Zato ne treba ukidati svako predavanje. Dobro pripremljen razgovor sa stručnjakom o stanju vode može biti koristan i iskusnima. Problem nastaje kada je svaki susret isti, a pitanja i pokazivanje pribora ostanu za vreme posle sastanka, kada polovina ljudi već mora kući.

Članovi ribolovačkog kluba razgovaraju za stolom, dok štapovi stoje u uglu prostorije.

Termin je deo dobrodošlice

Slabo posećen susret ne mora da znači nezainteresovanost. Rad u smenama, mala deca i prevoz ograničavaju i mlađe i starije. Radionica održana pre kraja uobičajenog radnog vremena može promašiti upravo ljude kojima je najpotrebnija. Ni svaki slobodan vikend nije slobodan ceo dan.

Klub zato može da proba kraći večernji susret, pa drugi put nekoliko sati na vodi. Jasno vreme završetka pomaže ljudima da se organizuju. Druženje uz hranu može da ostane posle programa, bez očekivanja da svi sede do kasno ili imaju dodatni trošak.

Dobra najava treba da sadrži:

  • Tačno mesto okupljanja i vreme početka i završetka.

  • Kome je susret namenjen i šta će se praktično raditi.

  • Koji pribor treba poneti i šta klub može da pozajmi.

  • Kontakt osobe kojoj početnik može da se javi pre dolaska.

  • Rezervni dogovor ako vreme pokvari plan.

Obaveštenje treba da bude dostupno i van zatvorene grupe postojećih članova. Kratka javna objava sa jasnim kontaktom korisnija je od mnoštva fotografija sa prošlog druženja bez podatka kada je sledeće. Ne treba očekivati da zainteresovan čovek već poznaje nekoga iz uprave.

Štap sa mašinicom oslonjen je na drvene stubove pristaništa pored jezera.

Pomoć bez nadmenosti

Na prvom dolasku mnogo znači da jedna osoba dočeka novajliju, pokaže gde se ostavlja oprema i upozna ga sa nekoliko ljudi. To ne mora stalno da bude predsednik kluba. Dovoljno je unapred dogovoriti ko će tog dana imati vremena za početnike, umesto da se računa da će se već neko snaći.

Dobar mentor prvo pita šta čovek želi da nauči. Zatim pokaže jedan postupak i prepusti mu da ga ponovi. Početnik drži štap, vezuje čvor i pokušava ponovo. Ako iskusniji svaki put preuzme pribor čim nešto zapne, posao jeste brže završen, ali početnik sledeći put opet čeka tuđe ruke.

Znanje ne ide samo od starijih ka mlađima. Neko dobro poznaje vodu, neko ume da napravi pregledno obaveštenje, a neko je isprobao tehniku koju ostali retko koriste. Pri tome godine ne govore koliko ko zna: i čovek sa sedom kosom može prvi put da uzme ribolovački štap.

Dvoje ribolovaca stoji uz reku i drži štapove.

Pre vežbanja zabačaja proverava se prostor iza i sa strane. Na suvom se vežba bez udice. Deca moraju imati neposredan nadzor odraslih, posebno uz strmu ili klizavu obalu.

Kratak izlazak za prvi put

Višednevni izleti imaju svoje poklonike, ali su loš jedini ulaz u klupski život. Prevoz, noćenje i nekoliko slobodnih dana mnogima su prevelika obaveza. Za prvi susret je pristupačniji kratak izlazak na obližnju vodu, sa bezbednim prilazom i dovoljno mesta da se pribor rasporedi bez gužve.

Program može biti sasvim skroman: priprema sistema, nekoliko zabačaja i pomoć oko vađenja udice ako bude ulova. Ne treba obećavati ribu niti porediti početnički rezultat sa ulovom najiskusnijeg člana. Pravila ribolova zavise od vode i regiona, pa ih organizator proverava pre nego što zakaže izlazak.

Klupski pribor za pozajmicu početnicima uklanja još jednu prepreku. Nekoliko ispravnih štapova i osnovni sitan pribor omogućavaju čoveku da proba pre kupovine. Oprema mora da bude pregledana, a dogovor o vraćanju jasan. Razmena polovnog pribora takođe može pomoći, bez nagovaranja novajlije da odmah nabavi čitavu torbu.

Ribolovac peca sa travnate obale jezera, a oprema mu je rasprostrta pored vode.

Dati novima stvaran prostor

Klub koji traži nove članove mora da ostavi mesta i za njihove predloge. To ponekad znači drugačiji termin, kraću radionicu ili izlazak posvećen drugoj tehnici. Nije potrebno menjati sve odjednom. Jedan probni događaj daje jasniju sliku od dugog nagađanja šta bi mlađe moglo da zanima.

Važno je i da poziv na pomoć ne preraste odmah u obavezu. Nov čovek može da učestvuje bez obavezne funkcije, pa tek kasnije preuzme deo posla. Ako ume da fotografiše ili koristi mreže za dopisivanje, to ga ne čini automatski osobom koja će voditi sve klupske objave.

Zajednička akcija čišćenja obale može dobro da poveže ljude koji se još ne poznaju. Posao treba da bude jasno ograničen, uz rukavice i unapred dogovoreno odnošenje otpada. Korisno je ostaviti vremena i za pecanje posle akcije, umesto da novim članovima prvi susret prođe samo u nošenju džakova.

Dvoje ljudi sa zaštitnim rukavicama skuplja otpad u džakove na šljunkovitoj obali.

Posle prvog izlaska vredi pitati šta je bilo nejasno i koji bi sledeći termin odgovarao. Poziv neka bude konkretan, sa mestom okupljanja i kontaktom. Ako je početnik tog dana uspeo da zabaci tek nekoliko puta, sledeći susret može da počne baš od toga, sa već pripremljenim priborom za vežbu.